Łukašenka: Nie treba ŭvieś čas abapiracca na adnaho čałavieka. Čałaviek nie viečny
Alaksandr Łukašenka na sustrečy z kiraŭnikami relihijnych arhanizacyj znoŭ zahavaryŭ pra viečnaje, a taksama ŭzhadaŭ pandemiju i kanśpirałohiju.
Łukašenka, razvažajučy ab pandemii karanavirusa, znoŭ prymieryŭ kaścium kanśpirołaha. Jon zajaviŭ, što ŭ 2019—2020 hadach nie zmoh dahrukacca da cerkvaŭ i biełarusaŭ. Praŭda, jaho tłumačeńni vyjšli błytanymi i tumannymi.
«Jak by ja ni imknuŭsia da vas dahrukacca i da svaich ludziej, ja ščyra pryznaju, što nie ŭsie zrazumieli toje, što adbyvajecca. Carkva naša, lubych kanfiesij, nie admaŭlaje [dumku, što] čas usio rasstavić na svaje miescy. Čas rasstaviŭ usio na svaje miescy.
I zaraz my zrazumieli, chto finansavaŭ, kolki vyłučali na hetuju zarazu, adkul jana pajšła, kolki zahinuła ludziej. I pryznali, što adzina pravilny byŭ šlach, jaki vybrali my z vami», — skazaŭ Łukašenka.
Nahadajem, niadaŭna było padličana, što «adzina pravilny» šlach baraćby z pandemijaj u Biełarusi, a dakładniej jaje ihnaravańnie, zabraŭ 90 tysiačaŭ žyćciaŭ.
Zatym Łukašenka zahavaryŭ ab niejkich achviaravańniach, jakija dapamahli «pieraviarnuć krainu».
«Nu nie atrymałasia ŭ mianie dahrukacca da vas. I heta adna z pryčyn, chaj nie samaja hałoŭnaja, jakoju skarystalisia našy praciŭniki, asobnyja vorahi dla taho, kab pierakulić krainu.
My taksama ŭžo pra heta viedajem, kolki na heta i kamu było achviaravana hrošaj. Słuchajcie, kali b na spravu pajšli hetyja hrošy, my b siońnia nie abmiarkoŭvali nijakija prablemy našych kanfiesij. My b i centry pabudavali dla ich, i z narkamanijaj dapamahali vam bolš zmahacca, šmatdzietnym dapamahać i tak dalej i tak dalej», — vykazaŭ mierkavańnie Łukašenka.
Paśla hetaha palityk, jaki niadaŭna pieranaznačyŭsia na siomy termin, uzhadaŭ pra toje, što luby čałaviek nie viečny.
«My pryznajem i svaje pamyłki, jakija my dapuścili. I vy pavinny pahadzicca z tym, što razam z nami niedapracavali dzieści. Nie zachavaŭsia hety śviet na toj čas. Ale nad pamyłkami papracavali, i siońnia vynik: i hramadstva, i narod z nami, i jany paćvierdzili heta.
Nu a kab ruchacca dalej, nie treba ŭvieś čas abapiracca na adnaho čałavieka. Tamu što dalej budzie składaniej. Čałaviek nie viečny. Treba, kab my ŭsie razam pracavali. A dla taho, kab było narmalna, pavinna być dyscyplina», — reziumavaŭ Łukašenka.
Jon zapatrabavaŭ ad relihijnych arhanizacyj žorstkaj dyscypliny, jak u ahrarnym kompleksie ci mašynabudavańni.
Kamientary